Slikanje

Online izložba slika, klikni…

Slikanje
Da čovjek nikada ne zna što u sebi nosi, živući primjer sam ja. I da je u životu važan svaki dan, a o godinama da i ne govorim. Ovo napominjem zbog objašnjenja mog sljedećeg hobija – slikanje. Do 15. prosinca 2002. godine nikada ni u snu nisam pomislio da bih mogao nešto nacrtati. Priznajem, oduvijek sam se divio majstorima kista, ali da i sam nešto napravim, nije mi bilo ni u snu. ČAK NI ONOM NAJLJEPŠEM. Dapače, sjećajući se svojih gimnazijskih dana, mislio sam da sam anti-talent za crtanje. Gotovo da ni sve boje nisam poznavao. No, čovjek nikada ne zna što može dok mu se to naprosto ne nametne samo od sebe.

Dogodilo se to slučajno nakon jedne saobraćajne nesreće. I kratke komocije. Da li je udarac glavom o, ne sjećam se što, nešto postavio na pravo mjesto ili je to bila čista slučajnost nikada neću saznati. No, da sam iza toga osjetio neki unutarnji nagon koji je govorio da uzmem boje u ruku, činjenica je. I počeo sam. Nevješto i bez ikakvog teorijskog znanja. Uz pomoć mojih prijatelja koji su gotovo profesionalno “baratali” tehnikom, naučio sam neka pravila, a i nabavio literaturu. Kako sam se osjećao kada sam naslikao prvu sliku koja se svidjela ne samo meni, teško je opisati. Ali da je to bio osjećaj uzvišenja i nadahnuća, više je nego sigurno.

I tako slikajući, upoznavao sam i slikanje i sebe, na slikama često vidio ono što sam napisao u svojim stihovima. I danas slikam bez nekih pravila, onako neuko, ali iskreno, nanoseći boju prema mom unutarnjem osjećaju. Možda ponekad sasvim suprotno zadanim pravilima slikarstva. No, ja se ne osjećam kao slikar, osjećam se kao roditelj koji je stvorio djelo prema viziji iz svojih snova. Zato ni kritika ni pohvala nema onu težinu kao kod profesionalaca. Jednu uvažavam, druga me raduje.

Član san Likovno- Literarne udruge “Petrović” iz Rešetara, kao i Udruge “Duga” iz Nove Gradiške. Dosada sam sudjelovao na brojnim kolonijama, uglavnom u dobrotvorne svrhe, slike su mi se mogle vidjeti na skupnim izložbama od Varaždina preko Zagreba i Novske do Našica, Rešetara i Nove Gradiške, kao i u nekim časopisima. Imao sam i tri samostalne izložbe: u Novoj Gradiški u Pučkom Učilištu “M. A. Relković” u studenom 2004. i prosincu 2006 godine,te u O.Š. “A. Starčević” u Rešetarima u svibnju 2005. godine. Slikam i dalje, kada se u meni nakupi spektar boja koje naprosto instinktivno moram prenijeti na papir. Pomoću suhog pastela. Za sada.