Poezija

Naslovnice do sada izdanih zbirki poezije:

Pjesme

Jedan od putova da na neki način izrazim svoja unutarnja razmišljanja je i pisanje poezije. Zapravo, poriv za pisanjem pjesama u meni traje od najranijih godina, slobodno mogu reći, od osnovne škole. Naravno da je susret s lijepom riječju godinama bio štur sa velikim vremenskim prazninama.
No, od ljeta 2001. godine taj nagon za pisanjem stihova me poput sjene proganja iz dana u dan. Bio je tako snažan da sam se noću ne jednom budio i ustajao da napišem ono što je iz mene “izronilo”.
U posljednje četiri godine napisano je mnogo stihova. Pjesme koje istaču iz mene kao uzavreli izvor tematski govore o ljubavi i za ljubav. Govore o prolaznosti i konačnosti, o snovima i javi, o mašti i zbilji, ukratko, o životu koji jest , ili kakav bih želio. U njima se isprepleću Eros i Thanatos, često uz dominaciju ovog posljednjeg. U njima možemo naći sebe, u cijelosti ili u fragmentima, govore o onom što je bilo, što jeste i što nikada neće biti. Osim u snovima.

Do sada sam napisao dvadeset i osam zbirki. Naslovi su: JEDNOJ ŽENI; TEBI; SAMO TI; LJUBAVI; ZAUVIJEK; JEDINA; DOK SAMOĆA JECA; SANJAM TE; DODIRNI ME; ČEKAM TE; LJUBAV JE; U TVOJIM OČIMA; SLUŠAJ; TRAŽIM TE; U MENI SI; VOLJENA; ZA TEBE JEDINA MOJA; JA TE VOLIM; U MOJIM SNOVIMA; ZA TEBE LJUBAVI MOJA, NEPOSLANA PISMA, SJEĆANJA U MOJIM MISLIMA, JESEN U MENI ZNADE JUBAV;

Publicirano je do sada pet zbirki pjesama: DOK PONOĆ SNIVA – 2002. godine; DOZOVI ME JEKOM- 2003. godine; NOĆI PUNOG MJESECA- 2005. godine; U ZAGRLJAJU VREMENA- 2008 godine i KAD ŠUTNJA PROGOVORI- 2010. godine. Ovoga trenutka ne znam hoću li dalje publicirati nove zbirke, ali znam da ću pisati stihove dok iz mene budu spontano izranjali. U zadnje vrijeme pokušavam pisati i pjesme u prozi, sa koliko uspjeha najbolje će ocijeniti oni koji ih budu čitali. Evo, ovo je izbor nekih od pjesama:

Zašto?
Zašto ne reći kad me sreća zagrli
Suze ne liti kada peku jadi
Zbog čega stid u duši kriti
Kad ljubav teče a ja želim piti.

Čemu se kajat kad u tuđem gnijezdu
Ubirući sreću poklanjam i veću
I zašto dušu patit’, čemu biti žao
Kad Ti sreću drugi pružit nije znao.

Zašto rumen kriti kad o grijehu sanjaš
I zar je sramota boljem kad se nadaš.
Čemu skrivat pogled a želiš se dati
I zašto je grješno tuđu vatru gasit.

Čemu skrivat misli kad u bludu cvateš
Zašto strasti gasit, a u njima rasteš,
I zašto ih ne piti s tuđega izvora
Kad vlastito piće izvire iz bola.

Prolaznost
Rumena zora tek nikla, prvo je jutro bere
Oči Ti srećom zrače, a već ih prekrile magle.
Ljepota Tvoja blista, uskoro će je vrijeme skriti
Sreća se rađa, teče, al’ vječna neće biti.

Suton se crveni smije, večer mu dušu grije
Crna me noć grli a suza suzu pije.
Životna rijeka teče, već ušće ruku pruža
Izvor smo jučer bili danas korita suha.

Prolaznost vječna teče, nema joj kraja
I moje srce živi od jednog do drugog drhtaja.
Sreću tražimo, želimo je što prije stići
Al’ svakim korakom smrti smo bliži.

U svakom trenu pije nas tama
Smiješak se kupa sve više u suzama
Zore su kraće prolaze brzo jutra
Danas još traje a već smo sutra.

Više pjesama pročitajte ovdje, klikni…

Pjesme u prozi, klikni…