Kaktusi

Foto album, kaktusi, klikni…

Foto album kaktusi 2, klikni…

Foto album kaktusi 3, klikni…

Kaktusi izvorno potječu gotovo isključivo iz Novog svijeta. Područje rasprostranjenosti se proteže od Kanade (gdje rastu zimootporne vrste opuncija) preko Meksika sve do južnih područja Čilea.

Nalazimo ih i u visokim planinskim predjelima (u Andama čak i na visinama od 4000 metara) i u negostoljubivim kamenim pustinjama, gdje gotovo ni jedna druga biljna vrsta ne može opstati. Danas poznajemo nekih 120 rodova s nekoliko stotina vrsta. Primjerice, samo od roda Mammilaria opisano je oko 350 vrsta, od kojih je njih 220 još 1970. godine bilo nepoznato. Rod Opuntia, također bogat, obuhvaća oko 300 vrsta.

Jedna od velikih ljubavi i strasti, među prvima, bili su KAKTUSI. Cvijeće me je inače pratilo od malih nogu zahvaljujući mojoj baki Ani koja je u mene, u djetinjstvu, ulila tu neuništivu ljubav za cvijeće. Za kaktuse sam se dodatno intenzivno «zagrijao» kada mi je supruga Vesna donijela prve kaktuse, vrste koje ne rastu u našem podneblju i koji su me naprosto opčarali ljepotom svoga oblika i cvijeta. I od tada kao pijanac lutam za novim vrstama, obilazim izložbe i sajmove, a zavirujem gotovo u svaku cvjećarnu. Prve kaktuse za kolekciju sam nabavio sredinom sedamdesetih godina i do danas s jednakim žarom pristupam svakoj biljci. Zadnjih godina, glavnu brigu za kolekciju koja sada broji preko petsto vrsta kaktusa vodi moj stariji sin Gvozden dok mlađi, Petar, prati glazbena događanja i snabdijeva me novim nosačima zvuka.

Za uzgoj kaktusa, osim ljubavi, treba i neko znanje. Znanje o porijeklu, i uvjetima života. Te biljke /s druge planete/ ne trebaju mnogo, samo ono što im je najnužnije za život. Kako su im staništa rasprostranjena od Sjeverne Amerike pa do kraja Južne Amerike, jasno je da svi nemaju iste potrebe. Zato postoji literatura. Zajednička im je karakteristika to što većina ne trpi previše vlage/ ne vole da su im noge mokre, to jest korijenje/ i manja je greška zaboraviti ih zaliti nego im dati previše vode. Treba znati da u vrijeme mirovanja uopće ne trebaju vodu za prezimiti, osim nekih vrsta/ na pr.Melocactusi, Cephalocereus senilis …/ trebaju u svijetlom podrumu pri temperaturi između 5 – 10 stupnjeva Celzijevih. Time ćete doživjeti neizrecivo zadovoljstvo, uživajući u njihovim cvjetovima. Saditi ih treba u zemlju s dosta pijeska s dobrom drenažom i ne treba često presađivati niti ih saditi u velike cvjetnjake.

Potrebno je znati da se zalijevanje treba smanjiti kod velikih ljetnih vrućina /osim nekih vrsta, recimo Melocactusa/ jer privremeno prestaje vegetacija. Naravno, i tu ima izuzetaka. Oni koji rastu trebaju ipak nešto vode. Kada ih zalijevati? Najbolje kada su potpuno suhi. Kako znati? Jednostavno. Zabodemo obično suho drvce / čačkalicu/ u zemlju. Ako je izvučemo suhu – zalijmo cvijet. Ako se oko drvceta još lijepi zemlja, kaktus ima dovoljno vlage. Kojom vodom? Najbolje kišnicom ili odležanom vodom, ne prehladnom. Dohranjivanje, kada? U vrijeme intenzivnog cvjetanja- jednom u dva tjedna.

Svježe presađene biljke u zemlju za kaktuse ne treba prihranjivati, imaju dovoljno hrane. Prihranjivati specijalnim gnojivom za kaktuse gdje je odnos N:P:K= 1:14:21. Unositi u kuću prije nego vanjska temperatura padne u toku nekoliko dana ispod pet stupnjeva Celzijevih , a iznositi kada vanjska temperatura pređe 8 stupnjeva po Celziju. Oprez! Iznositi za tmurna vremena, prekrivati najlonom ili mrežom dok se na adaptiraju na nove uvjete . Inače prijeti opasnost da dobiju opekotine, a time biljka gubi na ljepoti te je bolesti lakše savladaju. Kod iznošenja ne zalijevati odmah. Dovoljno je prskanje s ustajalom vodom u koju se može staviti sredstvo protiv gljivica. Kada počne rast/ vidi se po zelenoj glavi biljke/ početi sa zalijevanjem. Najbolje odozdo, naliti vodu u podložak cvjetnjaka i čekati jedan sat da biljka vodu upije, ostatak vode izliti. Saditi u plastične ili glinene lončiće. Svako ima svojih prednosti. Glineni više zraka, češće zalijevati, češće nametnici. Plastični – rjeđe zalijevati, opasnost truljenja zbog vlage.

Nametnici: najčešće bijele paučinaste uši, čistiti štapićima, mijenjati zemlju ispirući korijenje od nametnika. Crveni pauk – sredstvo protiv pauka. Gljivice i truljenje. Razmnožavanje-izbojcima / pelceri/, reznicama ili iz sjemena. Presađeni kaktus ne zalijevati 15 do 30 dana da se korijen navikne na novu sredinu. Prerezanu biljku pustiti da se rana sasvim posuši /može i preko mjesec dana, ovisno od vrste/ staviti u zemlju s dosta pijeska, rahlu, prethodno ispečenu u pećnici da se unište bakterije, gliste i ostali nametnici.. Vrste? Postoji preko sedam tisuća vrsta kaktusa, samo Mammilaria preko dvije tisuće.

Korisno! Učlaniti se u klubove zaljubljenika kaktusa. Bio sam član kluba u Zagrebu, koji se, nažalost odlaskom dugogodišnjeg predsjednika sada već i pokojnog prof. Josipa Štimca , kasnije kustosa dvorca Veliki Tabor ugasio. Bio sam član mnogih klubova u zemlji i inozemstvu. Savjet! Nabavite literaturu. Ima i na hrvatskom. Izbjeći ćete mnoga neugodna iznenađenja i doživjeti neopisivu radost kaktusova cvijeta!

Photo copyright © by Vesna & Gvozden Dumičić. All rights reserved.