Ponešto o meni 

Radomir dr. Dumičić

Kada sadašnjost gotovo rukom dodiruje konačnost, kada maglovito sutra tinja kao lojanica na oltaru prolaznosti, a zaborav poput dima izlazi iz riznice uspomena obavijajući sjećanja u bezdanu vremena i beskraja, pitam se koliko i što mogu napisati o sebi da bi ta slika bila bar dio mene.

Jer bilo što da napišem, nikada neću napisati sve, neću moći ili neću htjeti dio svoje samoće i bezimenosti podijeliti sa bilo kime. Uvijek će ostati nešto skriveno u dubinama vječne tišine i šutnje.

Pisati o životu kojeg je jesen već prekrila mrazom ili proljeću čije je lišće odavno požutjelo i popločalo staze nepovrata, početi pisati od kraja ili početka postojanja, svejedno je. Jer zadnja točka koju stavim na kraj ima isto značenje. Ostaje mi da ispijem zadnje kapi nektara i pelina iz napukle čaše života i da se upitam još jednom prije nego se razbije – tko sam ja? Jesam li ovo što jesam ili sam trebao biti nešto drugo? Vrijeme će jednom, možda, umjesto mene odgovoriti, ali ja tu istinu – neću čuti…

Na radiju

U studiju

Priča o kontakt emisijama na radiju NG počela je koncem siječnja 1990. Jednog jutra kod Mikija u “Tisku”, sjedimo Hrvoje, Tomislav, pokojni Rajko i ja. Rajko (tada djelatnik Radio postaje, zadužen za realizaciju, ali i odabir glazbe), postavi iznenada pitanje da li bih se htio uključiti u njihov program s emisijom koja bi njegovala evergreensku glazbu. Moram priznati da sam bio zatečen, pa sam predložio da to bude Tomislav, koji je bio, kao i ja, strastveni diskofil i izvrsni poznavalac glazbenih događanja vremena u kojem su nastajale vječne melodije. No, čini se da su se njih trojica već prije dogovorili da to budem ja.
Uistinu, imao sam lijepu kolekciju ploča, upravo s glazbom za emisiju o dobrim starim melodijama. Rekoh da ću razmisliti pokušavajući naći razlog da to ne prihvatim. O radiju i emisijama na radiju nisam imao pojma. Iskreno, bilo me je strah, ali izbor glazbe i ponešto o njoj, onako hobistički, znao sam.

Glazbene knjige

Jedna od knjiga

Pisanje glazbenih knjiga
Pisanje Glazbenih Vremeplova, odmah da kažem, usko je vezano za emisiju “SIJEČANJA”. Bar je to tako bilo u početku. Naime tražeći podatke potrebne za emisiju, listajući svekoliku literaturu, časopise, stare novinske izreske, došao sam na ideju da to što posvuda sakupljam naprosto napišem i pohranim na jednom mjestu.

Nerijetko nažalost, uložimo dosta truda da nešto prikupimo, za neke potrebe, nakon toga još jedno vrijeme taj se materijal “muva” oko nas, a onda najednom nestane. Kada nam ponovo zatreba, uzalud ga tražimo i na kraju se sjetimo da smo ga bacili u stari papir. I ponovo iznova prekopavamo po onome što smo već jednom radili. Da se to ne bi dogodilo, odlučio sam da sve prikupljeno zadržim, ukoričim i pohranim. I tako je nastalo za sada sedam knjiga. Pod različitim naslovima.

Glazba i top liste

TOP LISTE

Knjiga koja nosi gornji naslov napisana je sa svrhom da mi olakša posao u kreiranju emisije SIJEČANJA o kojoj sam već pisao. Naime kao autor, urednik i voditelj te emisije koja nas stalno vraća u prošlost uz glazbeni odabir nekada popularnih melodija, uz koje nas često vežu nezaboravne uspomene, spominjem često podatke vezane za pjesmu , izvođača, autora i sve ono što je vezano uz njih.

Nastojeći da podaci budu što je moguće vjerodostojniji ( što uvijek nije moguće, neke događaje točno datirati), bacio sam se na skupljanje podataka, tražeći i provjeravajući iste u koliko je god moguće više različitih izvora. Naravno da je to mukotrpan posao; to najbolje znaju oni koji i sami traže neke podatke. Stotine i tisuće okrenutih stranica knjiga, glazbenih časopisa, top ljestvica i osobnih zapisa, a isto toliko utrošenih sati nisu bili uzaludni.

Kaktusi

Kaktus

Kaktusi izvorno potječu gotovo isključivo iz Novog svijeta. Područje rasprostranjenosti se proteže od Kanade (gdje rastu zimootporne vrste opuncija) preko Meksika sve do južnih područja Čilea.

Nalazimo ih i u visokim planinskim predjelima (u Andama čak i na visinama od 4000 metara) i u negostoljubivim kamenim pustinjama, gdje gotovo ni jedna druga biljna vrsta ne može opstati. Danas poznajemo nekih 120 rodova s nekoliko stotina vrsta. Primjerice, samo od roda Mammilaria opisano je oko 350 vrsta, od kojih je njih 220 još 1970. godine bilo nepoznato. Rod Opuntia, također bogat, obuhvaća oko 300 vrsta.

Poezija

Dozovi me jekom

Pjesme
Jedan od putova da na neki način izrazim svoja unutarnja razmišljanja je i pisanje poezije. Zapravo, poriv za pisanjem pjesama u meni traje od najranijih godina, slobodno mogu reći, od osnovne škole. Naravno da je susret s lijepom riječju godinama bio štur sa velikim vremenskim prazninama. No, od ljeta 2001. godine taj nagon za pisanjem stihova me poput sjene proganja iz dana u dan. Bio je tako snažan da sam se noću ne jednom budio i ustajao da napišem ono što je iz mene “izronilo”.
U posljednje četiri godine napisano je mnogo stihova. Pjesme koje istaču iz mene kao uzavreo izvor tematski govore o ljubavi i za ljubav. Govore o prolaznosti i konačnosti, o snovima i javi, o mašti i zbilji, ukratko, o životu koji jest , ili kakav bih želio. U njima se isprepleću Eros i Thanatos, često uz dominaciju ovog posljednjeg. U njima možemo naći sebe, u cijelosti ili u fragmentima, govore o onom što je bilo, što jeste i što nikada neće biti. Osim u snovima.

Slikanje

Online izložba slika, klikni…

Slikanje
Da čovjek nikada ne zna što u sebi nosi, živući primjer sam ja. I da je u životu važan svaki dan, a o godinama da i ne govorim. Ovo napominjem zbog objašnjenja mog sljedećeg hobija – slikanje. Do 15. prosinca 2002. godine nikada ni u snu nisam pomislio da bih mogao nešto nacrtati. Priznajem, oduvijek sam se divio majstorima kista, ali da i sam nešto napravim, nije mi bilo ni u snu. ČAK NI ONOM NAJLJEPŠEM. Dapače, sjećajući se svojih gimnazijskih dana, mislio sam da sam anti-talent za crtanje. Gotovo da ni sve boje nisam poznavao. No, čovjek nikada ne zna što može dok mu se to naprosto ne nametne samo od sebe. 

Oldtimer

Peugeot 404

Oldtimer

Bijeli mušketir dr. Dumičića
Autor Dejan Ivanković
Četvrtak, 14 Listopad 2010 19:00

NOVA GRADIŠKA 14. Listopada 2010. – Dr. Radomira Dumičića novogradiščani znaju kao liječnika školske medicine, zaljubljenika i stvaraoca u općim umjetnostima kao što su poezija, slikarstvo i glazba. Za one koji ne znaju dr. Dumičić je također i član Oldtimer kluba „Classic’99“ Nova Gradiška sa svojim limenim ljepotanom Peugeotom 404 iz 1971. godine. Motor u ovom Peugeotu je diesel od 1948ccm i 47kw te je svojevremeno bio jedan od najboljih dizelaša u tadašnjoj autoindustriji. Prešao je originalnih 147364 km, pa se može reći da pred njim slijedi još mnogo kilometara na susretima oldtimera i da se sada tek razradio.